READ & RELAX
Možete imati i sto komada karamela, ali uvijek dođete do trenutka kada vam ostane u džepu samo jedna.
I kad nekoliko puta provjerite sve svoje džepove i kada ste konačno svjesni da imate još samo jednu jedinu karamelu, onda stanete, razmislite i shvatite da je došao trenutak i da morate početi planirati. Kako dalje s tom jednom karamelom?. Na koji način će trajati što duže?
E pa reći ću vam koji je uvijek bio moj plan s tom zadnjom karamelom.
Jednostavan: pola ću pojesti ja, a pola ću ostaviti sestri.
Ali uvijek sam iz iskustva znao da mi je najbolje da ju što duže čuvam nenačetu. Dokle god to mogu.
I tako počinje moja uobičajena agonija očuvanja te karamele. Dakle, prvo je premještam iz džepa u džep. Onda iz ruke u ruku. Onda skužim da je pretopla i da je ne mogu očistiti. Pa ju držim na jednom dlanu, pa na drugom. Onda ju ponovo stavim u džep. Gurnem ruku u džep i prstima je mjerima i okrećem na sve strane. Pa ju izvadim iz džepa. Pokušam lagano otvoriti trokutaste vrhove papira. Pa odustanem.
Stavim ju ponovo u džep. Odmah je izvadim. Brzo je otvorim. Otkinem pola i drugu polovicu ponovo zapakiram.
Prvu polovicu prvo držim u ustima dok se ne počne rastapati. Uživam u tom trenutku zatvorenih očiju. Onda ju što je moguće duže žvačem sve dok ne osjtetim slatkoću u svim dijelovima ustiju. I onda odjednom nestane. Nema je više. Pojeo sam onu prvu polovicu.
E a sad je na redu ona druga polovica. Ja znam da je to za sestru. No sestra je još uvijek u školi. A ona u biti ni nezna da sam joj ostavio pola karamele. Tako ako dobije i pola od pola, biti će zadovoljna.
Otvorim drugu polovicu i pojedem pola i zapakiram pola od pola.
Nisam dugo žvakao polovicu polovice, jer sam znao da je ostala još jedna polovica polovice. Zadnja četvrtina.
I da ne dužim. Tu bi četvrtinu obično izgrizao sa svih strana dok mi ne bi ostala mala sredina te četvrtine koja bi mi se zaljepila za kažiprst i koju bi jedino jezikom mogao skinuti.
Neš’ ti, sestra ne bi ni znala da sam joj ja namijenio tu karamelu.
Koliko traje jedna karamela
Thursday, May 31, 2007
