U prvom osnovne sam dobio super šiljilo za olovke. Bilo je metalno, okruglo i imalo je jednu rupu za debele olovke i jednu za tanke. Donio mi ga je ujak iz Rijeke zajedno s drvenom pernicom kad smo preko ljeta bili kod dide i babe. On je to vjerojatno donio iz Trsta. Jedva sam čekao da počne škola kako bi mogao koristiti nove olovke, bojice, gumicu i šiljilo. Mislim da sam već onda zavoilo pisaći pribor i još danas dobro biram čime pišem i naravno da u svakoj prilici kupujem neki novi komad. No kao i obično, ono čemu se najviše veselite, uvijek isapadne nekako drugačije.

 

U domu su nas turbo organizirali. Ujutro smo se dizali već oko pola sedam. Slaganje kreveta, natezanje plahte, slaganje pidžame ispod jastuka, jutarnja higijena uz obaveznu borbu za najbolji umivaonik i izbjegavanje onih umivaonika na kojima ne radi pipa ili je strgan odvod. Nakon brzinskog pranja zubi i umivanja s dva prsta po svakom oku, a o ušima da ne govorim, metemo dvorište, ako ne pada kiša i onda na doručak. A na doručku nas 120. Uvijek su neki od nas dežurni ili kako smo ih zvali reduše - vjerojatno od riječi redar. Nakon doručka neki u školu, a ako je škola popodne, onda grupno pisanje domaće zadaće i ponavljanje gradiva. Odgajateljica nam je naravno bila ona najstroža. S obzirom da bi divljali i bili glasni uvijek kad bi na trenutak izišla iz učionice, jednom prilikom je rekla da će svoju fotografiju u prirodnoj veličini staviti na vrata. I vjerujte mi da je to napravila, upalilo bi. Nije bilo pametno zamjeriti joj se.

 

Ja sam sjedio za istim stolom kao i Petar. Petra nije baš nitko posjećivao i za vrijeme praznika je ostajao u domu. I tako mu je dodir s vanjskim svijetom bio preko svih nas koji smo preko praznika išli kod babe i dide ili kod ruge rodbine.

 

E kad je Petar vidio moju novu drvenu pernicu, odmah ju je cijelu istražio i naravno zapeo je na novo okruglo šiljilo s dvije rupe. Najviše se zapalio za veću rupu i nikako mu nije bilo jasno za što to služi, jer mi nikada nismo ni vidjeli debele olovke ili bojice.

Vrtio je to šiljilo, pokazivao ga svima u učionici, jer je odgajteljica na trenutak izišla vani, a onda se vratio za stol i rekao da je to vjerojatno za nokte i gurno je mali prst u veliku rupu šiljila i rekao mi da okrenem šiljilo. Ja sam naravno okrenuo. On je vrisnuo i nastavio vrištati, a odgajateljica kad je vidjela šta sam napravio rekla mi je da ju čekam u hodniku ispred kupaonica i tuševa.

 

Sjećam se da sam tamo čekao i čekao. Smrdilo je po šporkoj robi. Spremačice su baš razvrstavale tu šporku robu u istom hodniku, a ja sam i dalje čekao. Najgore je to čekanje kada znate da čekate kako bi vas ona šibom od tamarisa izmlatila. No s obzirom da je Petru otpao nokat s malog prsta, nije mi bilo krivo što ću i ja dobiti šibom. Ali kao što znate, sam mi je rekao da zavrtim šiljilo. No odgajateljici to nije bilo bitno tko je prvi počeo i tko je što tražio. Ona je trebala mene išibati i to je to. A uzela mi je i šiljilo.

 

Petra sam kasnije sreo s debelim zavojem na ruci. I onda mi je rekao da nisam baš morao zavrtiti šiljilo.

A sam mi je rekao da zavrtim.