Smještene na katu i s krevetima na kat, da nas više stane, spavaonice su bile mjesto gdje smo najviše slušali jedni druge i to u mraku. U ovu najveću spavaonicu, stalo nas je oko 40-tak i to je bila njaveća muška spavaonica. Bilo je još nekoliko manjih spavaonica i naravno na drugom katu je bila i velika ženska spavaonica i više manjih ženskih spavaonica Kreveti su na početku bili metalni - oni bolnički, a onda su brzo promijenili u nove krevete, drvene, i mirisali su na drvo. Istovremeno smo dobili i nove Jogi madrace. To je definitivno bio doživljaj. Novi kreveti, novi madraci i naravno borba za mjesto i poziciju. Manji su naravno spavali dolje, a stariji na katu. Na spavnaje smo morali već poslije crtića, dakle nešto prije pola osam. Oni iz starijih razreda su mogli ostati duže. Dakle, u spavaonici bismo bili već u pola osam. čak i onda kad je vani još bio dan. A onda su svaku večer počele priče. Uvijek je netko u mraku, jer svjetlo je zagasio dežurni i više ga nitko nije smio upaliti, pričao nekakvu priču, većinom je to bilo hvalisanje ili prepričavanje nekih doživljaja kojeg su se sjećali od doma. naravno da su uvijek nešto dodali. Koliko se sjećam, ja nisam nikada imao nikakvu priču, jer sam bio premalen, a da bi si uzeo za pravo da pričam. Stariji su naravno uvijek morali biti prvi i pričali bi nam samo zastrašujuće priče, tako da bi obavezno tu noć netko od nas sanjao iste te priče. Koji puta, ako bi bili preglasni, uletila bi noćna  odgajateljica ili odgajatelj i zabranili bi nam bilo kakve priče i onda bi onaj koji je pričao, nastavio pričati sapčući. Ono što mi je bila fora na spavanju, je okretanje jastuka na hladnu stranu To bi radio svaki puta kada bi se probudio po noći. Ujutro kad bi bilo dizanje, morali smo napraviti krevete i posložiti pidžamu. Ta velika spavaonica mi je ostala u nelijepom sjećanju zbog tih kreveta na kat. Naime kad sam imao 9 godina divljali smo po spavaonici i igrali se lovica  (mi smo to zvali vatala) i ja sam jednom klincu uzeo pola žvakače (one u obliku cigareta) i trčao je za mnom, a ja sam svom snagom uletio na svoj krevet i udario glavom o brid gornjeg kreveta. Sjećam se da sam vrištao, a da je krv šiktala iz mene. Poslije su govorili da su bila dva ručnika puna krvi. Odvezli su me hitno na Firule u Split i odmah operirali. Ostao sam u bolnici dva tjedna i onda sam još mjesec dana nosio mrežu na glavi pa su me naravno i zbog te mreže zafrkavali.