Moja stara je jedna od 11-ero djece. Svi su manje-više raštrkani po cijelom svijetu. Dida se ženio tri puta. Zadnja žena mu je imala 50 godina kad ju je zaprosio. I navodno je bila još nevina. S obzirom da mi je dida u 35. uslijed nezgode oslijepio, uvijek sam ga morao voditi po mjestu, bez obzira da li je išao u gostionu, crkvu ili doktoru. Samo smo mi ukućani znali da malo vidi, ali da se i to ne smije znati, jer bi mu ukinuli invalidsku penziju. Uvijek mi je govorio da ne smijem nikome reći da smo kartali briškulu ili trešetu. Zbog toga sam dugo vremena mislio da je kartanje zabranjeno, tako da sam se začudio kad sam raspadom Jugoslavije skužio da je u biti crkva bila zabranjena. No dida mi nikada ništa nije govorio da nikome ne govorim da smo išli u crkvu.  

 

Dakle da se vratim onoj trećoj ženi. Dida ju je zaprosio jednog ljeta kad sam ga ja pratio do nje. I sjećam se da se ona tj. bolje rečeno njena familija dosta opirala. Tek s današnjim iskustvom shvatih da je to bilo pregovaranje. A dida je onda, ako mene pitate, bio dosta loš pregovarač. Možda zbog toga što su mu žene bile jako drage. Možda zbog toga što se je morao oženiti, jer bi mještani posumnjali u njegov vid kad bi nastavio živjeti sam nakon što je baba umrla. Možda i zbog nekog drugog razloga, ali stvarno je loše pregovarao, jer  je stara buduća mlada zahtijevala pola obiteljske  kuće, 5000 m2 zemlje, vinograd i dr. I kad je pristao na to, sjećam se da nije bio zadovoljan, dapače, kad smo se vraćali doma, stisnuo mi je ruku, a imao je ogromne ruke, i ubrzao je korak i nije mu bilo nimalo smiješno što sam pokušavao ići ukorak s njim, iako je to bila naša prešutna igra dok bi ga vodio po mjestu. I naravno da je beštimao svoju klasičnu kurbu gospu bez obzira na svakodnevne nedjeljne jutarnje mise na kojima sam se jednom popišao u gaće, jer me nije htio pustiti van, a većinom sam se igrao pikula pred oltarom. Sve te nedjeljne jutarnje mise mogu zahvaliti starijoj sestri koja se jednom onesvijestila u crkvi od mirisa tamjana i od tada je bila pošteđena svih misa.

 

No vratimo se ponovo trećoj ženi. Moram priznati da je bilo očito da je bila nevina. Bucmasta, rumena lica, pupaste fizionomije. Volila je papati, pa je imala i poveliki trbuh. Spuštene sise. Nosila je šudare (marame) žarkih boja. mislim da je čak imala i zlatni zub - vjerojatno investicija bliskih rođaka kako je bi je što lakše uvalili nekome za ženu. Nije puno pričala. Ujutro kad bi mela dvorište stalno je nešto žvakala iz svojih skrivenih pretinaca koje je svakodnevno punila svime i svačim, a i redovito praznila i nosila svojoj obitelji na drugi kraj mjesta, preko mosta pa lijevo. Nije prošlo puno vremena i pokazalo se da i nije takva dobrica budući je didi odgovarala na svaku njegovu. A didu je to izluđivalo, jer je navikao biti despot, a susjedi su sve čuli. I autoritet mu je padao iz godine u godinu.

 

No u spavaćoj sobi, dida je i dalje bio neprikosnoveni vladar i pravi gazda. Jedno ljetno popodne sestra i ja smo uletili u njegovu sobu, a on je upravo skočio na treću ženu i naravno da nas je uz klasičnu kurbu gospu izbacio iz sobe. Mislim da je čak spomenuo žašto ne kucamo. A navikli smo kucati samo ujutro i navečer, jer je onda brojao lovu u škrinji koju je držao ispod kreveta, a koju su mu slali najstarija kćer iz Njemačke i najstariji sin iz Australije. I bez obzira što nitko nije mogao provaliti u tu škrinju, on je redovito dva puta dnevno brojao lovu - a vjerojatno i čitao jednateista pisma bez obzira na njegovo stakleno oko koje je jednom prilikom čistio i dao ga pridržati najmlađoj kćeri, a njoj je jadnoj ispalo iz ruke i razbilo se u dvoru.

 

Treća žena je ujedno bila i njegova zadnja . Nakon što je imao moždani udar i živio dosta dugo nakon toga, treća žena ga je sve češće ostavljala samog doma, jer je više vremena provodila kod svoje obitelji. jedne zimske večeri ga je našla nepomičnog na podu pored kreveta. I pored njegove škrinje.