Moj bivši dugogodišnji šef (boss, a nikako leader) je biće koje samo brine o tome da zadovolji svoje pretpostavljene, bez obzira da li oni ispod njega gube ili profitiraju. Njemu je samo bitno da on ne griješi. Inače je despot i bezobziran, šlampav i mrzovoljan,  nikada vas ne sluša, a želi da vi njega slušate, stalno kopa nos i baca kuglice oblikovajući ih palcem i kažiprstom. Prototip osobe koja maltretira druge. No ne i kada je pred svojim pretpostavljenim. Onda je manji od makova zrna.

 

Tako smo prije 6 godina bili na poslovnom putu tj. predsjednica za Europe je obilazila kupce, a mi smo bili u pratnji, što zbog jezika, što zbog poznavanja tržišta. A kad Amerikanci obilaze tržište onda radni dan traje i po 16 sati. Jer takvih dana nema puno u godini. I tako nakon jednog takvog dana, pred zajedničku večeru, naša velika predsjednica zove mog šefa mobitelom, a on, ugledavši njeno ime na displeju ispusti mobitel iz drhtave ruke i pljas, skuži da mu je mobitel upao u školjku na kojoj je sjedio i vjerojatno čitao novine kopajući nos i bacajući kuglice uokolo. Naravno da nam je to ispričao, kao cool šalu, jer trebalo je opravdati zašto nije odgovorio na poziv. What a man!