READ & RELAX
 
 
 
Od 1-4. razreda osnovne škole sjedio sam u klupi s Aleksom. Aleksa je bio simpa no imao je mali problem - nešto s njegovim nosom nije bilo u redu i jednostavno mu je stalno curila slina, a da on to nikada nije primjećivao. I tako smo se vječno cerekali na njegov račun i uvijek mu priređivali jednuteistu predstavu. Naime, kad bi pisali zadaću ili marendali, čekali bi dok Aleksina slina dođe skroz do bilježnice ili tanjura i onda bi svi u isti glas viknuli: ALEKSA!!! A on bi isti čas ušmrkao cijeli slap sline nazad u nos i nama je to bilo fascinantno kojom brzinom se slina vraćala u svoje izvorište i tamo bi mirovala dok Aleksa ne bi ponovo izgubio kontrolu nad njom. Prošlo je 30-tak godina i od tada me još nitko nije više fascinirao na tom području. Ovi današnji kopači nosa, a najviše ih možete primjetiti čekajući na semaforu, su nezanimljivi - oni se jednostavno nisu makli dalje od jedenja svojih vlastitih šmrklji. Aleksa je ipak bio nešto posebno.
 
Aleksa!
Monday, May 28, 2007