Colinda je bila nenormalno mršava. Bila je visoka nekih 175 cm, a imala je oko 45 kg. Neopisivo mršava. Toliko mršava da smo je zvali kostur. Toliko košćata da smo mogli čuti kada dolazi.

 

Imala je rijetku, glatku, ravnu, skoro crnu kosu srednje dužine. I šiške koje su joj padale na izuzetno blijedo čelo i lice. Na licu ste odmah primijetili upale smeđe oči i izbočene jagodice te usku i špičastu bradu s rupicom u sredini. Vrhovi ušiju su joj stršali iz rijetke, skoro crne kose.

 

S prednje strane tijela je bila gotova ravna, s uvučenim stomakom. Laktovi su joj stršali isto kao i koljena.

 

No, Colinda je uvijek bila nasmijana i uvijek je nasmijavala sve oko sebe. Bila je svjesna svoje nenormalne mršavosti, a i svog veselog i pozitivnog duha.

Sjećam se da sam jedno vrijeme ležao u domskom stacionaru, bolesničkoj sobi, uz krevet do njezinog. Tek sam došao iz bolnice s mrežicom preko cijele glave, nakon što sam u spavaonici razbio glavu. Colinda je vidjela da sam tužan i loše volje i odlučila je nasmijati me. Ustala je iz kreveta , a u stacionaru je bila zbog redovite doze intravenoznih vitamina, u onoj svojoj dugačkoj domaškoj spavaćici  i onda mi je nekoliko puta otplesala ples kostura koji je sama smislila. I nasmijala me je.

 

Znala se ona i potući. Bila je ratoborna, žilava i uporna.

 

Dugo godina nakon što smo oitšli iz doma, čuo sam da se je konačno udebljala. To ipak ide s godinama. I da je postala kurva u nekom manjem gradu u Dalmaciji. To je bio jedan od odgovora na pitanje: A di je Colinda? Šta je s njom?

 

Pustila je kosu. Opiturala je u narančasto. Redovito ju je tapirala.