Gledajući sa strane, čovjek bi pomislio da smo kulturna zemlja i da se naši političari bore kako bi nama bilo bolje i ljepše.

 

No to samo izgleda kada gledate sa strane. No prava bitka je u biti posljedica neobjašnjive pohlepe i relativnih pobjednika i koalicije koja odlučuje tko će vladati sljedeće četiri godine.

 

I tako već dugo čekamo da se oni dogovore o koalicijskom sporazumu. Čovjek bi mislio da i HSS i HSLS znaju što žele, barem je to izgledalo u vrijeme njihove predizborne kampanje. Njihov program nam je bio jasan. No izgleda da sada i njima samima nije jasno da li žele ostvariti taj isti program pa se eto već 7 dana dogovaraju iza zatvorenih vrata.

 

A one koji su glasovali za njih o napretku pregovora ne obaviještavaju ni o čemu. Dali ste svoje glasove i sada nas ne dosađujte dok točno ne podijelimo našu dobit unaprijed.

 

Toliko su shvatili i oni najnaivniji. No svakako po mom mišljenju danas nije popularno biti ni Đurđa koja kosu ne pere već tjedan dana, ni Josip koji je totalno izgubio smjer svojeg mutnog pogleda, a ni Damir koji se toliko svaki puta zarumeni kako bi nam dao do znanja da on ipak ima malko karaktera, a ni Ivo koji sve više podsjeća na balon napunjen helijem.

 

U svoj toj gunguli zaboravili su da nitko od njih ne donosi odluke. Slovenija preko Brussels-a svakodnevno poručuje da ZERP ne smije biti pokrenut, a upravo je to glavni uvjet i Đurđe i Josipa i to onaj odlučujući. E pa uskoro ćemo vidjeti da li je Đurđa oprala kosu i u kojem točno smjeru gleda Josip kada se zatvorena vrata napokon otvore i ustajali zrak pomiješa s vanjskom realnošću.