Jučer sam imao sastanak u Parizu. Od 10.00 do 16.00 sati.  Kupio sam povratnu kartu u istom danu i to ovaj puta u kompaniji Air France. Polazak u 06.55, a povratak u 19.00 sati. Iznos koji sam platio je 420.30 EUR. Sada ću vam opisati što sam to sve dobio za taj iznos:

 

Ustao sam se u 04.45 da bi u zračnoj luci bio u 05.30. Pola sata sam čekao dok se nisam prijavio za let budući su samo dva šaltera radila. Zrakopolov je poletio u 07.30. I sletio u 09.15 i to toliko daleko od glavne zgrade da smo se još vozili autobusom oko 15 minuta. I prije toga dodatnih 15-tak minuta rolali po pisti do parkinga. Čekao sam na kontroli putovnica pa na taxi stajalištu i na sastanak stigao u 11.00. Dakle punih 6 sati nakon ustajanja.

 

A kako je bilo u Air France zrakoplovu Embraer ERJ-135. Usko, klaustrofobično, vruće, zgužvano i bučno. Zrakoplov je toliko uzak i nizak da malo viši ljudi ne mogu hodati uspravno. Glavu možete ispraviti tek kad sjednete. Informacije o letu ne čujete, jer je bučno. Pilota ne razumijete, jer on nezna engleski, a vi ne razumijete francuski. Isto tako je bilo i na povratku. I isto tako mi je trebalo nepunih 6 sati od mjesta polaska do stana.

 

Eto vidite, 12 sati sam proveo na putu, a 5 sati na sastanku. Pardon, 4 sata, jer smo sat vremena ručali.

 

Tako je to na zapadu. A mi radimo punih osam sati, neki od nas i više i još uvijek nismo toliko uspješni da si možemo dozvoliti da 12 sati provedemo na putu i većinu tog puta provedemo u prekrasnom zrakopovu okruženi prelijepim stjuardesama i udisajući znoj od svih oko vas koji su ujutro preskočili tuširanje da bi mogli malo duže spavati. I sve to na letu za Pariz.

 

I onda mi na povratku kući susjeda prokomentira: “Joj da sam bar ja bila u Parizu. Blago vam se!”