Upišite u Google tražilicu riječ BAHATOST i nevjerojatno koliko rezultata će vam tu riječ povezati s Ivom Sanaderom.

 

A definiciju i objašnjenje riječi, teško ćete naći. Mislio sam da je to turcizam, nemoguće da je germanizam ili talijanizam, no na kraju se ispostavilo da je sanaderizam. Kratko na sceni no svakako ostavlja upečatljive tragove. To se potvrdilo i u jučerašnjom zasjedanju Sabora.

 

Započelo je s Vesnom Pusić - jasno, čisto, jednostavno, čitko, razumljivo, inteligentno i logično.

 

A onda je uletio Sanader i definitivno u sekundi srušio moje viđenje moderne i uspješne Hrvatske.

 

Podsjetilo me to na susjeda koji je uvijek

za lijepog i sunčanog vremena, kada su svi uživali u hladu i čitali ili pili kavu ili čavrljali, prebacivao gnojicu s jednog mjesta na drugi, uzdižući oblak amonijaka i neizdrživog smrada, a usput bi uvijek nešto dovikivao tako da smo uvijek imali osjećaj da sav taj smrad izlazi is njega samog. I svaki puta bi nam trebalo dugo vremena da se ponovo uljuljamo u ljepotu tišine, mirisa obližnje livade i hlada i ponovo osjetimo onaj popodnevni miris kave koji se miješao s dimom cigarete i mrvicama makovnjače.

 

A nakon Sanadera, plejada politički odgovornih tzv. ministara. Vratili su se u toplinu onog uskovitlanog oblaka miomirisa i nastavili baljezgati u istom stilu.

 

A mi pred malim ekranima, nemoćni, bijesni, začuđeni, jer ne možemo vjerovati tko nam predstavlja zemlju s tisuću otoka. A ne možemo ništa  poduzeti osim obogaćivanja ionako bogatog rječnika koji još uvijek ne može opisati svu tu jadnu kliku nemaštovitih pajaca koji su sretni, jer eto uspjeli su konačno sami vezati kravatu pa misle da je to jedino potrebno usvojeno znanje pred izlazak na govornicu Sabora.